RAZUMIJETI SEBE

Razumijeti samog sebe, ili samu sebe, uopće nije lako. Naša slika o nama samima rezultat je cjelokupnog životnog iskustva stečenog kroz različite odnose - od roditelja, preko obitelji do današnjih odnosa sa prijateljima, supružnicima, djecom, poslovnim kolegama... To je cijela mreža interakcija koje su stalno u pokretu, one su dinamične i uvijek drugačije, zato jer vrijeme prolazi i svi uključeni se mijenjaju, svjesno ili nesvjesno.

Teško je stvoriti neku sliku o sebi za koju bi mogli reći: "E, to je to! To sam ja!" jer svakodnevno razmišljamo o sebi, o svojim vrijednostima, ciljevima, željama, potrebama. Ako odredimo da smo "netko" tada si zatvaramo mogućnosti rasta, vlastitog razvoja i postoji opasnost da postanemo rigidne, tvrde ličnosti koje su izgubile fleksibilnost u osjećanju pulsa života, koje više ne osjećaju energiju koja prolazi kroz njih, energiju koja daje signale što treba preispitati ili promijeniti.

Da ne upadnemo u zamku određenosti trebali bismo njegovati vlastitu skeptičnost i provjeravati vlastite porive ka promjenama ili odbijanju promjena; pokušati pronaći ravnotežu koja će nam odgovarati i svaki dan ju ponovno namještati, uštimavati, već prema datim životnim okolnostima, jer svaki dan je drugačiji.

Pri uvježbavanju svakodnevnog pronalaženja unutarnje ravnoteže pomaže vježbanje vlastite fleksibilnosti i kreativnosti. A to je područje kojim se bavi psihodrama.

I za kraj ovog posta dobro će sjesti poznata misao Alberta Einsteina: Sve je relativno.