Svaki početak je težak, pogotovo u situacijama u kojima donosimo odluke koje mijenjaju naš život. Početna faza, koja zahtijeva prilagodbu na nove okolnosti i usklađivanje s promjenom, može izazivati različite osjećaje - od radosti i ispunjenosti, do nesigurnosti i očaja, tim više što nerijetko osjećamo kao da smo stalno na početku te da, iako prema slikama u svojoj glavi već "putujemo", zapravo još uvijek "pakiramo torbe". Taj doživljaj "tapkanja u mjestu" može biti iznimno frustrirajući i zahtijeva dobar odnos sa samim sobom, podršku okoline i jasnu viziju onoga čemu težimo.
Moje putovanje o kojem ovdje pišem rezultat je mnogih malih početaka iz različitih perioda života koji su se s vremenom, kroz različite puteve, polako stapali u jedan jedinstveni kolosjek. Ovo putovanje, kako ga sada doživljavam, je najdulje i najzanimljivije od svih putovanja - to je putovanje u kojem se dotiču obronci planina i dna mora... putovanje puno emocija, na kojem se smije i plače, ljuti i pomiruje... na kojem se gladuje i krijepi... putovanje koje i iscrpljuje i puni... Ovo je za mene vrlo važno putovanje, za koje osjećam da će potrajati bar tisuću milja :)
Zato krećem polako ali sigurno i temeljito, uz svijest o tome da kada želim "ubrzati" ustvari trebam "usporiti".
![]() |
USPORAVANJA, 2002, kolaž |
Čestitam!
OdgovoriIzbrišiHvala!
OdgovoriIzbriši