O PSIHODRAMI

Psihodrama je jedan od psihoterapijskih pravaca nastalih početkom 20.st. Osmislio ju je Jacob Levi Moreno koji je u psihoterapiju uveo elemente dječje igre i kroz terapiju pomagao ljudima da ponovno otkrivaju i razvijaju vlastitu spontanost i kreativnost. Te osobine specifične za dječju dob kod većine se ljudi, pod jakim utjecajem obiteljskih i kulturoloških obrazaca ("socijalizacija"), sustavno sputavaju do te mjere da u odrasloj dobi čak nestaju iz ponašanja.

Bez spontanosti ponašanje postaje rigidno, a funkcioniranje se počinje temeljiti na "stavljanju" drugih ljudi (ali i sebe) "u ladice". U takvim situacijama nema neposrednog i otvorenog kontakta između dvije osobe, nema dijaloga, dijeljenja, međusobnog uvažavanja i pojedinac postaje zatočenik vlastite "kulturne konzerve" - sredine u kojoj živi i obrazaca ponašanja koji tamo vladaju, često i generacijama.

Psihodrama je akcijska psihoterapijska metoda koja koristi elemente kazališta i scenskog izričaja. Time na slikovit i jasan način omogućava kontakt sa sadržajima unutarnjeg svijeta pojedinca i osvještavanje nefunkcionalnih ponašanja u različitim odnosima (partnerskom, roditeljskom, poslovnom).

ISPREPLETENOST, 2006, mozaik

Osoba koja psihodramski prorađuje neki svoj osobni sadržaj naziva se protagonist. Kako je psihodrama  grupna psihoterapija, najčešće se odvija u grupi u kojoj svi članovi imaju važne uloge. Oni donose sebe u psihodramu, sa svim svojim iskustvima, osjećajima, željama, međuljudskim odnosima, čime grupa postaje "svijet u malom" - prostor za vježbanje komunikacije, izražavanje osjećaja, isprobavanje novih ponašanja i sl.

Članovi grupe tijekom psihodramskog rada preuzimaju različite uloge za koje ih bira protagonist - ulogu majke, oca, braće, supružnika, djeteta, poslodavca... ulogu nekog važnog predmeta, životinje... ulogu nekog određenog osjećaja. Na taj način članovi grupe ulaze u uloge tzv. "pomoćnih ega" i postaju važni dijelovi psihodramskog rada na nekoj temi iz života. 

Izbor pomoćnih ega vrši se potpuno spontano, kad je protagonist pokrenut osjećajima koji dolaze iz njegovog unutarnjeg  iskustva, koji kroz psihodramu izlaze na površinu njegovog bića. Radeći na nekom konkretnom događaju iz vlastitog života protagonist u psihodramski prostor donosi "mjesto radnje", "vrijeme radnje", "sudionike radnje" - sve to ulazi u prostor u kojem se odvija psihodrama.

S obzirom na svoje specifičnosti kao terapijske metode psihodrama je posebno primjenjiva za prorađivanje traumatskih iskustava jer omogućava terapijski rad uz istodobno distanciranje od traumatskog događaja sagledavanjem sebe iz neutralne "pozicije ogledala" ("mirroring").

Psihodramski prostor je terapijski prostor u kojem se na spontan i kreativan način istražuju unutarnji svjetovi pojedinaca, njihovi odnosi, obiteljske veze, želje, strahovi, zamišljanja budućnosti. Kao tehnika koja koristi dramske elemente (uloge, scena, protagonist), psihodrama omogućava jasnije sagledavanje situacija koje se istražuju jer u "ovdje i sada" donosi prostor, vrijeme i aktere koji se ponovno oživljavaju u zaštićenom prostoru psihodramske grupe.