Roditelji su prve osobe u životu djeteta koje djetetu odražavaju svijet koji ga okružuje. Kasnije se uz roditelje uključuju i drugi članovi naše obitelji, zajednice u kojoj živimo, i od svih učimo - učimo o sebi i svijetu oko sebe.
Tijekom odrastanja smo, uz svoje roditelje, učili o svijetu oko sebe. Kada smo se ponašali u skladu s onime što su drugi od nas očekivali tada bi bili nagrađeni. Kao djetetu najveća nagrada na svijetu mogao je biti sladoled koji su nam kupili roditelji, a kojeg smo pojeli u šetnji gradom držeći mamu ili tatu za ruku. I osjećali smo se sretno i sigurno. Međutim, kako smo odrastali „sladoled“ više nije bio dovoljan.
Period
mladenaštva donio je potrebu za sasvim drugačijim oblikom nagrađivanja -
izlasci, nova poznanstva, širenje kruga prijatelja, osjećaj slobode... Smanjila
se potreba za time da nas roditelji nagrađuju na način kako smo naučili.
Ako
smo bili „previše“ buntovni, možda smo
odbijali ono što su nam roditelji u tom periodu nudili iz nove potrebe koja je
rasla u nama, a to je potreba za osamostaljivanjem, za odvajanjem, za
separacijom od roditelja, potreba za izgradnjom vlastite ličnosti.
Međutim, neovisno o tome koliko u nekom trenutku imamo godina, tijekom cijelog života javlja se unutarnja želja i potreba da nam roditelji kroz priznavanje nečega što smo dobro napravili iskazuju svoju ljubav i prihvaćanje. To želi dijete u nama. Jer, iako se tijekom procesa odrastanja smanjuje uloga roditelja u životu djeteta, roditelji i nadalje, a najčešće tijekom cijelog života, ostaju najvažnije osobe u životu.
Međutim, neovisno o tome koliko u nekom trenutku imamo godina, tijekom cijelog života javlja se unutarnja želja i potreba da nam roditelji kroz priznavanje nečega što smo dobro napravili iskazuju svoju ljubav i prihvaćanje. To želi dijete u nama. Jer, iako se tijekom procesa odrastanja smanjuje uloga roditelja u životu djeteta, roditelji i nadalje, a najčešće tijekom cijelog života, ostaju najvažnije osobe u životu.
Kako
život prolazi roditelji stare i više ne mogu pružiti ono što bismo mi od
njih željeli dobiti. Na tom mjestu ostaje bolna praznina koja se može ispuniti na
drugačiji način - upoznavanjem sebe i svojih potreba, pomirenjem sa
roditeljima takvima kakvi jesu, prihvaćanjem njihovih dobrih i loših strana i učenjem kako u sebi pronaći
podršku i snagu za suočavanje sa životnim izazovima.
Jedan
od ciljeva upoznavanja sebe je izgraditi svog „unutarnjeg“ roditelja koji će nas kada napravimo nešto s čime se ponosimo nagraditi; „unutarnjeg“
roditelja koji će nas razumijeti i
utješiti kad je potrebno; „unutarnjeg“ roditelja koji će uvijek biti tu za nas.
Nema komentara:
Objavi komentar