Tijelo pamti mnoge dobre poruke koje je dobivalo od drugih ljudi (pažnja, dodir, toplina, prihvaćanje, razumijevanje...) koje predstavljaju temelj za zdrav emocionalni život. Također pamti i teške trenutke kojima je bilo izloženo, od kojih su neki duboko potisnuti jer su prebolni da bi bili na površini. Živimo s njima svaki dan ne znajući da su tu, dok se ne dogodi nešto što ih ponovno izvuče na površinu - neki događaj, situacija, nečija gesta...
I tada se ponovno pitamo što je to, otkuda dolazi...Počinje preispitivanje i ponovno postavljanje vječitih pitanja:
- Tko sam ja?
- Kuda idem?
- Što želim od života?
- Što očekujem od drugih? Što od sebe?
- ....
Postavljanje pitanja je dobar početak za bilo što - za dublje promišljanje, za akciju, za male pomake... onoliko koliko u tom trenutku možemo ići naprijed. Jer svaki, i najmanji korak je važan. Također je važan i svaki korak unatrag jer nam omogućava da bolje integriramo i prihvatimo uvide do kojih smo došli. Ponekad je jednostavno potrebno više vremena da počnemo živjeti sa stečenim uvidima, vremena u kojem sazrijevamo i prihvaćamo se, dio po dio, vremena u kojem se izgrađujemo kao ličnost.
+2006+mozaik+53x148+cm.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar