KADA KRENUTI NA PSIHOTERAPIJU?

Ante Teskera: DEVASTACIJA, 2002, kolaž

Osjećaji su najbolji pokazatelji da nešto "ne štima". Da se u nama nešto događa, da nešto želi izaći "van". Jer, osjećaji nas rijetko varaju svojim signalima.

Različiti su načini na koje se mogu manifestirati ponašanja u čijoj su podlozi neosviješteni ili neprorađeni osjećaji. Tako na neki događaj možemo reagirati na emocionalno pretjerano intenzivan način. Npr. jedna sasvim uobičajena gesta neke osobe može izazvati navalu agresivnih osjećaja na tu osobu, koja je sasvim slučajno "naletjela" u "nezgodnom" trenutku. S druge strane, na isti "okidač" se možemo emocionalno zatvoriti i uopće ne reagirati. U svakom slučaju, emocije pronalaze načine izlaska "na površinu". Kod zatvorenijih osoba koje teže izražavaju svoje osjećaje može se dogoditi da se potisnuti i neprorađeni osjećaji manifestiraju kroz  psihosomatske, psihološke ili psihičke poteškoće koje ometaju svakodnevno funkcioniranje na poslu i u obitelji.

Usklađenost toga kako se netko osjeća i kako se ponaša govori o autentičnosti osobe, o razini njezine svijesti o samoj sebi, o njezinim potrebama, željama i planovima te načinima i uspješnosti njihove realizacije u sadašnjosti i budućnosti. S druge strane, neusklađenost osjećaja i ponašanja dovodi do frustracije i potrebe za promjenom.

Kako raste unutarnja frustracija i nezadovoljstvo, paralelno mogu rasti i očekivanja od drugih ljudi da će učiniti nešto od čega ćemo se mi osjećati bolje. Iako to neko vrijeme na nekoj razini može relativno uspješno funkcionirati, očekivanja od drugih da nas učine sretnijima dugoročno nažalost nemaju perspektivu. Zato je i danas još uvijek aktualna misao "Spoznaj samog sebe" jer otvara put prema onome s čime možemo "upravljati" u okvirima našeg postojanja - nama samima.

U čovjekovoj je prirodi povezivati se s drugim ljudima, dijeliti sebe, osjećati zajedništvo. Aristotel je čovjeka opisao kao "zoon politikon, društveno biće, biće zajednice i zajedništva; čovjek svojom prirodom konstituira grad-državu; pojedinac bez zajednice nije samodostatan i ne može opstati" (Izvor Wikipedija).

U suvremenom društvu se neposredan, topao, uključujući ljudski kontakt izgubio u brzini kojom živimo život na relaciji posao - kuća - posao jer više jednostavno nemamo vremena za "obične" stvari. Na proces otuđenja značajno je utjecao i razvoj Interneta, a posebice virtualne društvene mreže koje omogućavaju "druženje" bez neposrednog kontakta s drugim čovjekom, bez gledanja, slušanja, mirisanja, doticanja, bez uključivanja svih osjetila koja definiraju ljudski odnos.

Kontakt s vlastitim osjećajima i razumijevanje poruka koje dobivamo od osjećaja omogućavaju emocionalnu i duhovnu revitalizaciju i pomažu u preispitivanju svrhe vlastitog postojanja u prostoru i vremenu u kojem živimo. Razumijevanje onoga "što nam se događa" pokreće procese osobnog razvoja, pomaže u donošenju životnih odluka ali i u koračanju duhovnim putem.

Svaki novi početak započinje onda kad smo za njega spremni. I zato, ukoliko osjećate da ste spremni, hrabro pristupite procesu vlastite unutarnje promjene.