BRIGA O SEBI

Što znači brinuti o sebi i vlastitom mentalnom zdravlju?

Moramo li doći "do ruba" da bismo se aktivirali i potražili pomoć?

Kako mjeriti rezultate psihoterapije?

Briga o sebi

U vremenu u kojem živimo svaki dan smo izloženi različitim oblicima stresnih situacija. One mogu biti vezane za radno okruženje (odnosi na poslu, zahtjevi i očekivanja, (ne)zadovoljstvo poslom koji obavljamo...) ili za obitelj (odnosi sa članovima obitelji, očekivanja, razina međusobnog razumijevanja i podrške, kvaliteta komunikacije u obitelji...).

Postoji i treće područje koje može biti izvor stresa, a to smo mi sami, naš unutarnji svijet (vrijednosti prema kojima živimo, očekivanja od sebe i drugih, (ne)zadovoljstvo samima sobom...).

Briga o vlastitom mentalnom zdravlju pretpostavlja motivaciju za pokretanje pozitivnih promjena u vlastitim životima. To često uključuje iznošenje i proradu bolnih sadržaja koji se nalaze u nama (različita životna iskustva i za njih vezane emocije) kao i suočavanje sa stvarima koje ponekad ne želimo vidjeti jer osjećamo da zahtijevaju mijenjanje, a trenutno na to možda (ipak) nismo spremni.

Svaka promjena uz pozitivne aspekte u sebi sadrži i neke koje možemo doživjeti kao negativne s obzirom da svaka promjena direktno utječe na uspostavljenu i dobro poznatu ravnotežu u našim životima. Ta ravnoteža, naš životni balans, daje sigurnost i okvir unutar kojeg živimo i radimo i mi ju stalno održavamo makar bila po nas i štetna.  

 

Osobni razvoj 

Ponekad nam, međutim, naša intuicija, naš unutarnji glas vrlo jasno ukazuje da je vrijeme zastati i pozabaviti se sobom i kvalitetom vlastitog života. Zašto? Zato jer svatko od nas ima pravo na ispunjen i svrhovit život. Svatko ima pravo razviti svoje potencijale i izabrati način života koji će ga/ju činiti sretnim i korisnim sebi, svojoj obitelji i društvu. 

Kroz brigu o sebi rastemo, učimo o sebi i o drugima, otvaramo nove poglede i perspektive, bolje razumijemo sebe i druge, hrabrije koračamo kroz život čineći drugačije izbore. Briga o sebi otvara prostor za osobni razvoj, a rezultati rada na sebi direktno se manifestiraju na sva tri gore navedena područja:

1. na profesionalno okruženje (pojašnjavanje vlastite profesionalne uloge, bolje razumijevanje odnosa sa kolegama, pronalazak svog mjesta unutar kolektiva, jasnije postavljanje granica u odnosu sa kolegama ili nadređenima...)

2. na obitelj i obiteljske odnose (povećanje međusobnog razumijevanja, razrješavanje neadekvatnih obrazaca ponašanja u obitelji, veće uvažavanje svojih potreba kao i potreba članova obitelji...)

3. na unutarnji svijet (upoznavanje sebe, bolje razumijevanje vlastitog ponašanja, povezivanje sa svojim kvalitetama, razumijevanje uzroka neadekvatnih obrazaca vlastitog ponašanja, razvijanje odnosa sa sobom, ljubav prema sebi...).

Uloga psihoterapije u procesu osobnog razvoja

Psihoterapija je jedan od načina kako se približiti sebi i naučiti bolje razumijevati samog/samu sebe te aktivno utjecati na povećanje kvalitete vlastitog života. Postoje različiti oblici psihoterapije (individualna, grupna, obiteljska...) kao i različiti psihoterapijski pravci i svatko može izabrati ono što mu/joj najviše odgovara. Najvažnije je smoći hrabrosti i dogovoriti prvi razgovor sa psihoterapeutom. I nakon toga procijeniti da li je to to, da li je to "prava" osoba kojoj ću povjeriti svoje brige, tuge i radosti, svoju teškoću i lakoću, osoba kojoj se otvaram i s kojom rastem.

Rezultati psihoterapije

Kad brinemo o sebi i o svojim potrebama, tada si omogućavamo daljnji emocionalni i duhovni razvoj:

- rastemo kao osoba

- bolje razumijemo sebe i svijet oko sebe

- jasniji su nam izbori koje činimo

- unosimo u svoj život više spontanosti i kreativnosti

- mijenjamo svoje ustaljene obrasce ponašanja

- stječemo veću razinu osobne slobode u odnosima sa drugima

- kroz uvide koje stječemo kroz terapijski rad direktno i indirektno utječemo i na svoju okolinu

 

Psihoterapija je proces koji zahtijeva vrijeme i posvećenost obje uključene strane što i psihoterapeuta čini aktivnim sudionikom u procesu. On/ona je osoba koja vodi, pomaže u procesu razumijevanja onoga što se događa u terapiji, olakšava izražavanje emocija i usmjerava terapijski proces prema unaprijed definiranim ciljevima terapije. Zbog toga se kaže da se terapija "događa" u odnosu između terapeuta i klijenta što pretpostavlja odnos povjerenja i diskrecije - zaštićeni prostor u kojem se odigrava sam život.